Piše: Ivan Ejub Kostić
Igrom slučaja, dan pre izricanja presude Radovanu Karadžiću u Haškom tribunalu, imao sam priliku da pogledam nemački film Labyrinth of Lies (Lavirint laži) koji se bavi atmosferom u Nemačkoj nakon Drugog svetskog rata i pokušajima da se prenebregnu ili gurnu pod tepih nacistički zločini i da se veliki broj onih koji su bili počinioci teških zločina ne izvedu pred sud pravde. Pored toga, film na izuzetan način tematizira (ne)svesno izbegavanje građana da se suoče s stravičnim zločinima koje su njihovi roditelji, braća, rođaci, prijatelji, sugrađani počinili za vreme rata.
Tokom gledanja filma teško je da ne budete duboko potreseni koliko on precizno oslikava Srbiju danas u kojoj ne postoji ni najmanja želja za suočavanje sa zločinima počinjenim na prostorima bivše Jugoslavije, kao i da se javno preispita i osudi nacionalistička ideologija velike Srbije. Continue reading